уторак, 30. октобар 2012.

postheadericon Bernardin manastir, od početka do kraja



Ovako, probaću da ne dužim, preko nekog udruženja koje Mileni stalno šalje mejlove dobili smo info o konkursu uređenja javnih površina Bernardin manastira u Lavovu, Ukrajina, na koji smo odlučili da se prijavimo. Proces prijavljivanja nije bio komplikovan, jer smo kao diplomirani inženjer pejzažne arhitekture i diplomac ekološkog inženjeringa stekli uslove za učešće na konkursu. Konkurs je bio anoniman, što je u našem slučaju bio mač sa dve oštrice. Bilo je mnogo cimanja, radili smo mesec dana, dan i noć, na smenu, ja radim, pa legnem da spavam, a Milena preuzme i tako do konačnog roka. Puno sam se nervirao, rekao sam sebi, neću više da se nerviram ni oko čega tako. Niko i ništa nije vredno zdravlja. Elem, da nastavim, još jedna ogromna prepreka u realizaciji svega ovoga bio je moj tridesetdvobitni sempron sa 512 megabita memorije. Svaka čast Gruču od koga sam ga kupio. Nisam čak platio ni PDV, a u ono vreme za 550 evra stvarno nije mogla bolja mašina da se nabavi, ali vreme ga pojelo. Rendere nismo radili baš iz tog razloga, ali uspeli smo sve da sklopimo i odnesemo na poštu, a tamo nova avantura. Prvo sam mejlom zatražio dva meseca unapred od glavne pošte odgovor oko anonimnog slanja dokumentacije u stranu državu. Javila mi se posle mesec dana neka vrlo ljubazna gospođa, koja je rekla da je moj mejl prosledila kome treba i izvinila se na mom čekanju. Zahvalio sam joj se i rekao da se nadam da neću čekati na odgovor od toga "ko treba" da mi odgovori isto koliko i na njeno prosleđivanje, ali više nikakav odgovor nisam dobio, ni od nje ni od tog "ko treba" da mi odgovori. U glavnom, u Beogradskoj pošti broj 1 tube za slanje nisu imali (što znači da ih nema nigde u državi Srbiji) već godinu dana, te je ljubazni čika koji radi na pakovanju uzeo tubu u kojoj smo doneli radove, skratio na 900 mm kolika je maksimalna dužina za slanje običnog paketa i to sve upakovao. Preko 900 mm može da se pošalje samo preporučeno, a onda ne može da se šalje anonimno. Tom ljubaznom čiki dali smo 120 dinara, valjda za minuli rad ili šta već. Takođe smutio nam je nešto oko toga kako DVD sa konkursnom dokumentacijom ne može da ide u paket jer će praviti problem na carini, nego "najbolje da vi to pošaljete posebno". Pa smo dvd sa konkursnom dokumentacijom slali posebno... Zemlja Srbija, šta reći..





I na kraju svega slika koja opisuje našu sreću što je sve konačno poslato. Odmah smo otišli da iskuliramo malo u parku uz pivo. OLD SKUL!




0 коментара:

Пратиоци