четвртак, 14. јун 2012.
ХАРД БАСС
Ne znam koliko ljudi je upoznato fenomenom zvanim hard bass, ali pokušaću da ga približim širem broju ljudi da se ne zaboravi. I ne ponovi.
Naime, Fenomen pod imenom HARD BASS trajao je jako kratrko te ga se s' toga ne seća veliki broj ljudi, a i oni koji ga se sećaju verovatno bi želeli da ga zaborave, jer po mom mišljenju i nije trebalo nikada da se desi. Kako se pojavio tako je i nestao, poput lošeg pevača ZAM produkcije. (Za sve one koji ne znaju, ZAM produkcija je sadašnji GRAND)
Kod ovog fenomena cilj je da nema cilja.
Nisam siguran da li je to neka vrsta plesa ili slično, u glavnom sastoji se od toga da velika grupa primata, iz njima nepoznatog razloga (da ne pominjem koliko nepoznatog ostalim ljudima) skupi pesnicu s izuzetkom palca i malog prsta (neki ga zovu i malić) u oblik nalik na gestikulaciju sličnu onoj koju pokazujemo kada želimo nekome da stavimo do znanja da ćemo ga pozvati telefonom. Ili da on nas pozove telefonom. E onda ta grupa ljudi iz reda primata mlatara rukama oko glave kao da ne žele da se jave na taj isti telefon. (ono kad vas zove neko ko je neverovatno dosadan, a vi ne možete da mu kažete da žurite jer jednostavno ne možete da dođete do reči, pa sklanjate slušalicu od glave i prevrćete očima).
Takođe mlataranje rukom može da bude i u vidu pokreta mućkanja auto laka ili Bad Spenser udarca pesnicom po vrh glave, kao i kod hrabrijih muškaraca lupanje pesnicom o sto, ako žena skuva loš ručak, mada je ovo poslednje samo mit.
Pokreti donjih ekstremiteta primata ličili su na one koje smo radili kao deca, kada popijemo sok iz tetrapaka, a onda naduvamo taj isti tetrapak, i stanemo na njega ali da što jače pukne. Pa kad promašiš tetrapak onda staneš još jače na njega...
Sve ovo nije bilo kompletno bez JAKO retardirane muzike tipa "te-jedno-te-isto-tuc-tuc-tuc-tuc" kakvu ste samo mogli čuti devedesetih iz automobila marke JUGO 45, naravno sa zatamnjenim staklima, bez auspuha, da se čuje što dalje, a ozvučenje iz kola bilo je u rangu cene mercedesa.
Naravno sva ta muzika bila je propraćena, kao šlag na tortu, nekim Ruskim glasom (ne manje retardiranim) od same muzike čineći ispiranje moždane šupljine učesnika ovog fenomena kompletnim.
Moja generacija je u vreme puberteta znala mnogo bolje da se zabavlja!
U svakom slučaju - Ne ponovilo se!
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)


0 коментара:
Постави коментар